U petak, 25. siječnja, u Saboru je nakon drugog čitanja izglasan novi Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja. Zakon koji je dobio pohvale od Međunarodne udruge za tamno nebo (International Dark-Sky Association) Croatia Set To Enact One Of The World’s Most Advanced National Light Pollution Laws, je između dva čitanja u Saboru modificiran nakon intervencije rasvjetara koji su neke stavke okrenuli u vlastitu korist. Nakon konferencije “Učinkovita rasvjeta 2019.” rasvjetari su se našli u panici, budući da bi njihovi postojeći projekti zamjene rasvjete bili raskrinkani kao pretjerani i neekološki: Novi Zakon o svjetlosnom onečišćenju previše je rigorozan. Kao primjer uzmimo ESCO projekte koje je predstavio g. Vedran Uran:
Od objave natječaja za ESCO projekt modernizacije javne rasvjete u Gradu Vrbovcu u ožujku 2015. godine do danas je u Hrvatskoj ostvareno 50-ak takvih projekata. Pri tome se vrijednosti ugovora o energetskom učinku kreću u rasponu 0,5 – 25 milijuna kuna. Procjenjuje se da je zamijenjeno oko 70 000 svjetiljki javne rasvjete ili 10% ukupnog broja takvih svjetiljki u Hrvatskoj. Prosječna vrijednost projekata iznosi 2500 – 4000 kuna po svjetiljci, uz prosječno vrijeme trajanja jednog takvog ugovora između 8 i 10 godina.
Po riječima g. Urana, navedeni iznosi se odnose na LED rasvjetu korelirane temperature boje svjetla od 4000K. Prosjek od 110W po svjetiljci je enormno povećanje svjetlosnog onečišćenja i doslovno uvaljivanje neekološke rasvjete s pretjeranom emisijom plavog spektra, dok još u javnosti nije postalo poznato da takve svjetiljke izuzetno štete ljudskom zdravlju i okolišu. Općinama koje su prihvatile projekte su vezane ruke sljedećih 8-10 godina. Drugdje u svijetu je već odavno poznata i priznata štetnost takvih svjetiljki, pa tako Chicago planira postaviti 270,000 svjetiljki od 3000K – bez potrebe za zakonskom regulacijom.
Novi Zakon je veliki napredak u odnosu na prethodni, koji zapravo nije uopće bio funkcionalan. Napokon se uvodi obveza korištenja zasjenjenih svjetiljki sa zabranom emisije iznad razine horizonta, ograničenje korelirane boje temperature svjetla na 3000K, odnosno 2200K u zaštićenim područjima, a zabranjeno je i svijetliti ljudima u prozore.
No, nevjerojatno je da se protiv zakona koji je u funkciji zaštite ljudskog zdravlja i ekosustava podigla tolika hajka od strane industrije s ciljem da provedbu zakona okrenu u svoju korist. Još nevjerojatnije je pitanje zašto je Ministarstvo pristalo ugraditi njihove primjedbe u Zakon? Jasno je da rasvjetari žele što više toga uvaljati, projektirati i prodati da si napune džepove, ali je problem što većina toga ide – iz džepova države, odnosno nas, građana, na uštrb našeg zdravlja, sigurnosti i cjelokupnog ekosustava.
Netom prije drugog čitanja novog Zakona o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja, na Index portalu je izašao članak s bombastičnim naslovom:
Senzacionalizam? Ne. To su realni zahtjevi “struke” koja je upravo takve stvari pisala u komentarima prijedloga Zakona o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja nakon njegovog prvog čitanja u Saboru:
Prije drugog čitanja Zakona u Saboru izmijenjena je definicija ekološke rasvjete, koja sada glasi:
Ekološki prihvatljiva svjetiljka je svjetiljka koja zadovoljava potrebe za umjetnom rasvijetljenošću pojedine građevine, objekta ili površine čija emisija svjetlosti je u skladu s uvjetima zaštite od svjetlosnog onečišćenja propisanim ovim Zakonom i pravilnikom iz članka 9. ovoga Zakona i čiji udio svjetlosnog toka iznad horizontalne ravnine mora biti 0,0% uz maksimalnu koreliranu temperaturu boje do najviše 3000 K, osim kada se svjetiljke koriste u slučaju dekorativne i krajobrazne rasvjete gdje udio svjetlosnog toka iznad horizontalne ravnine može biti veći od 0,0% ali svjetlosni tok ne smije izlaziti iz gabarita osvjetljavanja i koja ima ugrađen takav izvor svjetlosti koji ne sadrži elemente žive u bilo kojem obliku.
Na drugom čitanju u Saboru NIJE prihvaćen amadman da se u zaštićenim područjima (nacionalnim parkovima, itd.) zabrani krajobrazna rasvjeta. Što to znači u praksi, već imamo prilike vidjeti u zaštićenoj park šumi Čikat na Lošinju, gdje su u cijeloj uvali stabla osvijetljena odozdo. Molimo cijenjene čitatelje da sami procjene i komentiraju narušava li se ovdje “bio sustav”, budući da autor komentara tvrdi da se “uopće ne narušava”:
Moramo se osvrnuti na tvrdnju da u “Europi i svijetu to uopće nije važno”. Pa, nekada je i robovlasništvo bila sasvim uobičajena stvar. Žene nisu imale pravo glasa jer “nisu bile važne”. Imali smo i razdoblje kad se u benzinu koristilo olovo, a njegovi efekti na zdravlje ljudi “nisu bili važni”.
Since 1990, over 6,000 studies have confirmed the dangerous effects of lead, especially on children, as it lowers their IQ and damages learning and memory abilities. In adults, lead can cause brain, kidney, and cardiovascular damage.
Na fotografiji možete vidjeti primjer krajobrazne rasvjete u zaštićenoj park šumi Čikat. Nedopustivo je da se bilo gdje, a naročito u zaštićenim područjima, na ovaj način uništava priroda!
Primjer krajobrazne rasvjete imamo i u Zagrebu, preko puta garaže na Tuškancu:
Kome odgovara ovakva definicija krajobrazne rasvjete kao iznimke u Zakonu? Pogledajmo:
Noću će se imitirati dnevna vizura grada je doslovno projekt uništenja prirodne noći u široj okolici. Motovun je poznat po brojnim maglama, a magla dodatno raspršuje svjetlosno onečišćenje, naročito ako se radi o plavom spektru kao što ga ima u LED rasvjeti. I sve to na manje od 10 kilometara zračne linije od zvjezdarnice Višnjan. U Italiji, koja je među najviše svjetlosno onečišćenim državama Europe, određene su zone zaštite astronomskih opservatorija u krugu 15, odnosno 25 kilometara.
Slična rješenja ima i g. Skansi na web stranicama svoje tvrtke:
Tu je i još jedan znakovit komentar na Zakon:
…a do drugog čitanja se u Zakonu pojavila sljedeća izmjena:
Izuzeća od primjene Zakona, Članak 3.
(2) Odredbe ovoga Zakona, osim odredbi članka 11. stavka 5. o zabranjenom rasvjetljavanju, ne primjenjuju se na rasvjetna tijela (svjetiljke), koje povremeno svijetle na otvorenom:
– rasvjetljavanja morskih luka i luka unutarnjih voda.
Napominjemo da navedene odredbe o zabranjenom rasvjetljavanju uključuju svjetlosne snopove, no ovdje se miješaju pojmovi “svjetlosni snop” i “emisiju svjetlosti”. Također, na u drugom čitanju Zakona u Saboru ODBIJEN je amandman da se izuzeće ograniči na industrijske i brodogradilišne luke.
Još jedna primjedba je našla izuzeće:
Povijesna starogradska jezgra je, pogađate, cijeli stari grad Motovun. Naravno, ima ih još mnogo. Zakon sada glasi ovako:
Zabrane rasvjetljavanja
Članak 11.
(5) Zabranjeno je:
2. vanjskom rasvjetom rasvjetljavati otvore (prozori i/ili vrata) zaštićenog ili stambenog prostora iznad vrijednosti propisanih pravilnikom iz članka 9. ovoga Zakona
3. postavljati vanjsku rasvjetu tako da ona svojim usmjerenjem i izlaznim svjetlosnim tokom svjetlosti na otvorima (prozori i/ili vrata) stambenih objekata iz članka 3. stavka 2. podstavka 1. ovoga Zakona proizvodi emisije veće od dopuštenih razina propisanih pravilnikom iz članka 9. ovoga Zakona
Točke 2. i 3. su zapravo potpuno jednake, ali se na zahtjev rasvjetara naglašavaju objekti iz članka 3. stavka 2. podstavka 1., a to su “rasvjeta nepokretnih kulturnih dobara određenih posebnim propisom”. To je doslovno uplitanje u izradu Zakona radi vlastite dobiti.
Zadatak rasvjete nije da zadovolji normu, jer norma nije zakonska obaveza, već da osvjetli ono što je potrebno, kad je potrebno, bez ugrožavanja ljudskog zdravlja i remećenja ekosustava. Bilo kakva modifikacija okoliša se prvenstveno mora prilagoditi ekološkim zahtjevima, a ne zahtjevima rasvjetara za vlastitim profitom!
Da, apsolutno je bolje da bude mrak od svjetlosnog onečišćenja. Ovdje se govori o rasvjetama pročelja i javnih površina isključivo iz dekorativnih svrha – dakle ta rasvjeta nema nikakvu drugu funkciju osim “uljepšavanja” nekog objekta. Vrijedi li “uljepšavati” objekte noću dok većina ljudi spava, a ta rasvjeta im ugrožava zdravlje? Vidjeli smo na primjeru olova u benzinu da industriju nije briga za bilo kakvo ugrožavanje zdravlja. I dok ispušni i staklenički plinovi rade ogromnu štetu okolišu i bez dodatka olova, ograničavanjem svjetlosnog onečišćenja možemo i dalje imati kvalitetno osvijetljene gradske sredine, ali uz minimalan utjecaj na zdravlje i okoliš. Dobri projektanti će to znati napraviti, kao što to znaju u Sloveniji koja je svoju Uredbu, znatno rigorozniju od novog hrvatskog Zakona, donijela još 2006. godine. Objašnjenja stavki slovenske Uredbe pročitajte ovdje.
Dokument Europske komisije, Green Public Procurement for Road Lighting and Traffic Signals ima znatno rigoroznije zahtjeve od novog hrvatskog Zakona.
Na str. 60 je predstavljen Low impact lighting (LIL) standard koji između ostaloga preporuča sljedeće:
- godišnja potrošnja 15 kWh per capita za javnu rasvjetu (u Hrvatskoj >100 kWh)
- korelirana temperatura boje svjetla ispod 2200K (novi Zakon u Hrvatskoj nalaže <3000K, ispod 2200K je samo u zaštićenim područjima, a rasvjetarima je to bilo “predrastično”, iako je sva dosadašnja natrijeva rasvjeta ispod 2200K )
- ULOR 0% (kao i u novom Zakonu u HR)
- zabrana rasvjete na cestama i križanjima izvan naselja (u Hrvatskoj – nije regulirano)
- najveća rasvijetljenost (luminancija) cesta 0.5 cd/m2 (u Hrvatskoj – nije regulirano)
- razmak između rasvjetnih stupova minimalno 3.7x njihove visine (u Hrvatskoj – nije regulirano)
- svjetlost na prozorima stambenih zgrada ne smije prelaziti 0.01 do 0.5 lux, ovisno o udaljenosti od svjetiljke (u Hrvatskoj – regulirati će se uredbom, rasvjetari su predlagali 5 lux što je 10-500 puta više svjetla)
Korupcija (lat. corruptus – potplaćen) ili podmitljivost u pravnom smislu kazneno djelo zlouporabe povjerenja ili dužnosti koju se obnaša u upravi, sudskoj vlasti, gospodarstvu, politici, školstvu, kulturi i umjetnosti te u negospodarskim subjektima ili organizacijama, radi stjecanja materijalne ili nematerijalne koristi na koju nema pravnu osnovu. U političkim pogledu je po definiciji politologa Harolda Dwighta Lasswella povrjeda općeg interesa zbog osobnoga koristoljublja.
