Ministarstvo zaštite okoliša i energetike je dalo na izradu Pravilnik o zonama rasvijetljenosti, dopuštenim vrijednostima rasvjetljavanja i načinima upravljanja rasvjetnim sustavima, dakle, pravilnik u sklopu Zakona o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja gdje bi trebale biti navedene sve granične i dopuštene vrijednosti za javnu rasvjetu. Do sada takvog pravilnika nije bilo, pa nije bilo ni načina za rješavanje raznih sporova koji su mučili građane te negativno utjecali na okoliš – snažna rasvjeta koja tuče u prozore, pretjerana rasvjeta na prometnicama, rasvjeta u zaštićenim područjima…
Iako je pohvalno da napokon imamo neke konkretne odrednice za ograničavanje svjetlosnog onečišćenja, iz dosadašnjeg tijeka rada radne skupine koja donosi ovaj pravilnik je na prvi pogled očigledno vidljivo da je pravilnik pisala rasvjetna industrija koja se svim silama i metodama služi kako bi nametnula vlastite interese i ostvarila što veći profit. Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, uz svu najbolju volju, očigledno problem svjetlosnog onečišćenja smatra marginalnim. Ograničenja bi se trebala postavljati prema iskustvima država koje ih već imaju te uvidom u najnovija znanstvena i ekološka istraživanja, no ovdje ga piše rasvjetna industrija, a tek nakon toga šačica ekologa pokušava nešto spasiti iz toga.
Sramotno je da je pravilnik izašao na e-Savjetovanje prije nego što su se unutar radne skupine riješila sporna pitanja dozvoljenog utjecaja svjetlosnog onečišćenja na okoliš. Ovdje ćemo upozoriti na osnovne probleme u pravilniku, te pozviamo sve građane da se uključe sa svojim komentarima.
Osnovni zahtjevi koji nedostaju u pravilniku
- Ograničenje ukupne emisije svjetlosti u okoliš
- Rokovi za zamjenu štetne i prekomjerne rasvjete koja smeta građanima
- Minimalni dozvoljeni razmak između stupova javne rasvjete
- Zabrana dekorativne i krajobrazne rasvjete u zaštićenim područjima
- Obaveza gašenja rasvjete u izlozima nakon završetka radnog vremena
- Gašenje rasvjete na autocestama
- Rokovi za usklađenje rasvjete u zaštitnim zonama oko zvjezdarnica
Ograničenje ukupne emisije svjetlosti u okoliš
- Svi zahtjevi za ekološku rasvjetu su uzaludni ako nema ukupnog ograničenja količine svjetlosti. Ako se osvijetli svaka prometnica, svaki seoski put, svako stablo u parku – ništa ne vrijedi niti ograničenje boje svjetlosti, emisije iznad horizonta, smanjenje intenziteta tijekom noći
- Slovenija od 2007. ima ograničenje od 44.5 kWh po glavi stanovnika godišnje za javnu rasvjetu (Uredba, članak 5). Tada nije bilo LED rasvjete koja ostvaruje minimalno 70% uštede u potrošnji električne energije, pa bi ograničenje trebalo biti 13.5 kWh. S obzirom da efikasnost LED rasvjete raste iz godine u godinu, trebalo bi ograničiti ukupan svjetlosni tok (u lumenima)

Lepoglava i okolica noću – mnoge prometnice su potpuno osvijetljene iako su izvan naselja. Kad se osvijetle sve prometnice, makar i “ekološkom” rasvjetom, to ne možemo nazvati zaštitom okoliša!
Zaštita građana (ljudskog zdravlja i sigurnosti) od pretjerane rasvjete
- Prilog 2 u pravilniku ima postavljena ograničenja za dozvoljenu količinu rasvijetljenosti prozora, međutim ne predviđa se mogućnost prijevremene zamjene svjetiljki ili regulacije svjetline reklamnih panoa za građane kojima to izrazito smeta. Rok za usklađivanje s pravilnikom je 12 godina! Zar građani moraju toliko čekati na zamjenu svjetiljki? Na smanjenje intenziteta reklamnih panoa koji im tuku u prozore?
Minimalni dozvoljeni razmak između stupova javne rasvjete
- Rasvjetari pod krinkom “poštivanja norme” provlače razne trikove za povećanje broja postavljene javne rasvjete – jedan od tih trikova je gusto postavljanje rasvjetnih stupova, što rezultira pretjeranim troškovima i povećanim svjetlosnim onečišćenjem. Prema preporukama EU Green Public Procurement Criteria for Road Lighting, udaljenost između rasvjetnih stupova ne smije biti manja od 3.7x njihove visine.
Zabrana dekorativne i krajobrazne rasvjete u zaštićenim područjima
- Nevjerovatno je da Ministarstvo dozvoljava dekorativnu (ukrasnu, rasvjetu pročelja), a naročito krajobraznu (rasvjetu zelenila) u zaštićenim područjima. To su nacionalni parkovi, parkovi prirode i drugi, gdje je ovakva rasvjeta, koja služi samo za ukras – nedopustiva.

Krajobrazna rasvjeta u zaštićenoj park šumi Čikat na Lošinju, gdje ne bi uopće smjelo biti rasvjete.
Obaveza gašenja rasvjete u izlozima nakon završetka radnog vremena
- U Francuskoj od 1.1.2019. godine postoji obaveza gašenja rasvjete u izlozima. Ta rasvjeta je često vrlo snažna, neekološka, a po noći nema apsolutno nikakvu svrhu. Kupaca nema, a za sigurnost su efikasnije rešetke i rolete. Rasvjeta izloga isključivo pridonosi svjetlosnom onečišćenju.
Zabrana “dekorativne” rasvjete na jahtama
- Nedavno je postao trend da jahte osvjetljavaju površinu vode oko sebe. Jedina svrha ove rasvjete je hvalisanje i kočoperenje bogataša, no samo je pitanje vremena kad će većina brodica to prihvatiti. Zamislite da automobili imaju podnu rasvjetu na cesti! Mnoga istraživanja su pokazala izrazito negativan utjecaj umjetne rasvjete na ribe i druga živa bića u vodi. Neshvatljivo je da Ministarstvo ODBIJA zabranu ovakvog tipa kič rasvjete!
Gašenje rasvjete na autocestama
- Njemačka, Austrija, Mađarska i Slovačka nemaju na autocestama UOPĆE osvijetljene petlje, odvojke, odmorišta. U te četiri države živi oko 100 milijuna ljudi, a sigurnost na prometnicama je znatno bolja nego u Hrvatskoj. Rasvjeta na autocestama je zapravo sigurnosni problem jer vozači odjednom ulijeću u intenzivno osvijetljeno područje, a zatim naglo u potpuni mrak. Čvorišta i odmorišta su najčešće u pustim, nenaseljenim područjima gdje rade ogromnu štetu okolišu.
Zaštitne zone oko zvjezdarnica
- Iako su predviđene zaštitne zone oko zvjezdarnica, nema određenih rokova za usklađenje rasvjete sa zahtjevima pravilnika. Općeniti rok od 12 godina za usklađenje sa Zakonom i pravilnikom je predugačak za zvjezdarnice. Zvjezdarnica Višnjan treba implementaciju novih ograničenja ODMAH!
Štetna obaveza korištenja norme rasvjetne industrije
- Članak 18 praktički legalizira korištenje rasvjetarske norme EN 13201. Norma je isključivo preporuka koja se koristi kao smjernica za osvjetljavanje prometnica. U Hrvatskoj imamo tek mali broj gusto naseljenih gradova u kojima ima smisla koristiti te smjernice. U slabo naseljenim područjima gdje po noći vani nema doslovno nikoga, obaveza poštivanja norme postaje izrazito štetna – to znači postavljanje previše rasvjetnih stupova i prevelikih intenziteta da bi se postigla jednoličnost osvjetljenja koja realno nikome ne treba. Time se znatno povećavaju troškovi postavljanja javne rasvjete, što samo pogoduje rasvjetnoj industriji.
Zašto se ulična rasveta u Zagrebu mjenja u korist hladnih bijelih svjetala koja ne pridonose romantičnom ugođaju koji bi Zagreb kao turistička destinacija trebao imati,
i koja su izuzetno iritantna.?