Prijedlog novog Zakona o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja bio je na prvom čitanju u Saboru gdje je prihvaćen bez glasova “protiv” i uz raspravu upućen predlagatelju na pripremu konačnog prijedloga. Zakon smo već predstavili u prošlom postu, i koliko god imao nedostataka, znatan je napredak u odnosu na sad važeći Zakon koji praktički ničem nije služio – čak je i stavka o zabrani svjetlosnih snopova bila u potpunosti ignorirana od inspekcije. Na Youtube se može pronaći snimka rasprave u Saboru (poveznica vodi točno na početak rasprave) koju je svakako zanimljivo pogledati svim zainteresiranim stranama.

Iz snimke je vidljivo da mnogi zastupnici ne razumiju potrebu i važnost reguliranja svjetlosnog onečišćenja. Komentari koji se mogu čuti kreću od klasičnog “Hrvatska je u mraku” do nerazumijevanja terminologije gdje se boja svjetlosti iskazana u Kelvinima doslovno interpretira kao toplina koju svjetiljka isijava.

O negativnom utjecaju svjetlosnog onečišćenja smo do sada više puta pisali (pročitati sažetak), a neki od komentara zastupnika su zapravo razumljivi jer proizlaze iz nepoznavanja materije. Potrebu za kvalitetnim Zakonom pokušati ćemo objasniti u jednostavnim natuknicama:

Ograničenje korelirane temperature rasvjete nije pogodovanje određenim proizvođačima!

Višak plavog svjetla (na lijevom dijelu grafa) u LED-icama različitih temperatura svjetla. Vidljivo je kako su LEDice temperature 5000 i 4000 K (prodaju se s pod oznakama: daylight, cool white, natural, “prirodno”…) gotovo jednako štetne. Čak i LED temperature svjetla 2700 K (warm white, toplo bijelo) sadrži plavu komponentu koju je potrebno filtrirati da bi rasvjeta bila ekološka.

Takvo ograničenje znači limitiranje emisije plavog spektra u okoliš, poput ograničenja emisije CO2 iz automobila. Valne duljine kraće od 500 nm imaju mnogostruko negativniji učinak za ljudsko zdravlje u smislu inhibiranja lučenja hormona melatonina koji regulira cirkadijski ciklus (“unutarnji sat” izmjene dana i noći). Plavi spektar se više raspršuje u atmosferi (zašto je nebo plavo???) i uzrokuje 10x veće svjetlosno onečišćenje te smanjuje sigurnost u prometu u uvjetima loše vidljivosti od crvenog spektra. Boja 2700K svjetiljki je znatno veća vrijednost od 1800K kolika je korelirana temperatura natrijevih svjetiljki! Plavi spektar noću je izrazito poguban za mnoga živa bića, pa bi se u zaštićenim područjima (nacionalni parkovi, parkovi prirode) trebale koristiti isključivo amber LED svjetiljke.

Energetski učinkovita rasvjeta nije nužno i ekološka rasvjeta!

Zakon o kojem se raspravlja zove se “Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja”. Poanta je zaštita okoliša, čemu se industrija i tehnologija trebaju prilagoditi. Dok se u razvijenim državama natječu tko će proizvesti LED s najmanjim utjecajem na okoliš, o tome rade detaljna istraživanja, u Hrvatskoj je u tijeku utrka za prodajom čim više neekološke LED rasvjete pod krinkom energetske učinkovitosti – dok javnost još nije shvatila opasnost emisije u plavom spektru. Istovremeno dok grad Chicago kreće u zamjenu 270.000 svjetiljki zastarjele javne rasvjete, uključujući LED svjetiljke od 4000K s onima od 3000K, u Hrvatskoj se užurbano guraju projekti s LEDicama od 4000K. Ti projekti se forsiraju isključivo zbog želje za profitom. Iskustva razvijenih država pokazuju da će se plava LED rasvjeta kasnije mijenjati onima s manjom koreliranom temperaturom, pa se domaći rasvjetari bore da se u Hrvatskoj ne preskoči taj korak.

Neekološka LED rasvjeta kod Muzičke akademije u Zagrebu.

Da bi rasvjeta bila ekološka, ona mora poštivati mnoge druge kriterije. Svjedoci smo već druge runde ESCO modela financiranja zamjene javne rasvjete, tobože preko uštede koja se ostvaruje, a provodi se na ovaj način:

  • stara rasvjeta se u hrvatskim gradovima 2000-tih godina zamjenila “novom, efikasnijom” uz uštedu 10-20%
  • realna ušteda je trebala biti bar 40-50%, uz postavljanje umjerenije i zasjenjene ekološke rasvjete
  • iz razlike uštede otplaćivala se investicija postavljene rasvjete tijekom 8-10 godina
  • nakon otplate kreće nova runda zamjene “novom i efikasnijom” LED rasvjetom od 4000K
  • iz razlike uštede otplaćuje se postavljena rasvjeta tijekom 8-10 godina
  • nakon otplate će sazrijeti tehnologija i ekološka svijest, pa će se opet promovirati nova u runda zamjene “efikasnijom i ekološkom” rasvjetom od 3000K…

…i tako dalje. Što su općine realno uštedjele u tom razdoblju? Ništa. Kome se onda pogoduje u toj priči?

Na konferenciji o energetskoj učinkovitoj rasvjeti je iznesen podatak da je prosječna snaga LED svjetiljke javne rasvjete postavljene po ESCO programima čak 110W! Domaći proizvođač rasvjete navodi da LED 30W zamjenjuje natrijevu svjetiljku 70W i više pa se postavlja pitanje zašto se koriste tolike enormne vrijednosti rasvjetljavanja prometnica?

Ali, druge države nemaju zakone o svjetlosnom onečišćenju!

Nekim državama takvi zakoni nisu potrebni jer imaju znatno manju korupciju nego Hrvatska. Njemačka i Austrija uz sav intenzivan promet nemaju uopće osvijetljene autoceste, a po glavi stanovnika troše 3x manje električne energije na javnu rasvjetu (30 kWh u Njemačkoj/Austriji, 100 kWh u Hrvatskoj). Uzalud energetska učinkovitost ako se osvjetljava sve što je i što nije potrebno, samo radi profita. Ljubav prema domovini se ne iskazuje tako da se pljačkaju vlastiti građani.

Neekološka i nepotrebna rasvjeta na autocesti u Zagrebu kod Ikee.

Svjetlotehničke norme za osvjetljenje cesta ne uzimaju u obzir negativni ekološki aspekt javne rasvjete!

Norme za postavljanje rasvjete odredila je industrija. Industriju nije briga kakva će biti spektralna emisija svjetlosti u okoliš (dozvoljava se CCT 5000K i više) te hoće li se emitirati iznad linije horizonta. Industrija nije ta koja smije diktirati štetne emisije u okoliš! To je kao da automobilska industrija određuje dozvoljenu emisiju CO2 iz vozila.

Hrvatska je među vodećim državama u Europi po rastu svjetlosnog onečišćenja

 

Prema istraživanjima satelitskih snimki, Hrvatska je do 2010. godine imala ogroman rast svjetlosnog onečišćenja. Isključe li se mini državice poput Lihtenštajna, Andore i Malte, gdje se postavljanjem 10 svjetiljki vidno poveća svjetlosno onečišćenje, Hrvatska je u tom razdoblju treći onečišćivač nakon Italije i Portugala. Novi podaci pokazuju prosječan godišnji rast svjetlosnog onečišćenja od 2%, a industrija forsira postavljanje “učinkovite” rasvjete na lokacije koje nikad nisu bile osvijetljene, niti ih je potrebno osvjetljavati. Uzalud su priče o energetskoj učinkovitosti ako svjetlosno onečišćenje raste, bez obzira na pad potrošnje električne energije.

Mahnito postavljanje javne rasvjete i rasvjetljavanje okoliša znak je korupcije

Poslovni uspjeh u Hrvatskoj je “prodati Eskimu frižider”, u slučaju rasvjete to znači postaviti je tamo gdje nije uopće potrebna. Na primjer, rasvjeta na autocestama nije potrebna. Po definiciji, autocesta ima fizički odvojene kolne trake za promet motornih vozila velikom brzinom, a vozila su noću dobro uočljiva jer moraju imati upaljena svjetla. Njemačka nema rasvjetu na svojih 13.000 kilometara autocesta, a i ono što je preostalo se gasi (Izvor: Weniger Licht, mehr Sicht). U navedenom članku piše: In Belgium, it is scientifically proven that even more accidents happen when lighting is used, because the driver’s attention is reduced by apparent safety.” Belgijanci su također odlučili gasiti rasvjetu na nekim svojim autocestama, a Austrija se povela za Njemačkom i također nema rasvjetu – odmorišta su diskretno osvijetljena, ali ne i cesta uz njih niti petlje, križanja, itd.

Obratite pažnju na snimku, 90 minuta noću po njemačkoj autocesti – nema rasvjete na priključcima, odmorišta i benzinske su osvijetljene, ali nema niti jedne svjetiljke na samoj autocesti:

U Hrvatskoj ima oko 1.400 kilometara autocesta. U Njemačkoj ima oko 13.000 kilometara autocesta. Hrvatska ima oko 4 milijuna stanovnika, Njemačka oko 80.

Hrvatska ima više rasvjete na autocestama nego cijela Njemačka, a Njemačka po broju stanovnika ima manje poginulih u prometnim nesrećama od Hrvatske.

Evo kako to kod nas izgleda:

Novi prijedlog Zakona samo definira neke stavke s ciljem ograničavanja štetnih emisija svjetlosti u okoliš. Taj Zakon neće imati nikakvog smisla ako intenziteti osvjetljenja budu preveliki, ako svjetiljke budu pregusto raspoređene, i ako se rasvjeta i dalje bude postavljala stihijski gdje treba i ne treba, i bez ikakvih ograničenja.

Estetika Marmontove ulice u Splitu narušena je pregusto postavljenom javnom rasvjetom.

Uvala Čikat na Malom Lošinju, svjetlosno onečišćenje hotela i svjetlosni snopovi uništavaju ekosustva zaštićene park-šume u kojoj se nalaze.

 

 

 

 

2 comments on “Novi Zakon na raspravi u Saboru”

  1. Mirna Reply

    Uvala Čikat ne izgleda ovako kako ste vi to prikazali. Ako želite postići neke ciljeve onda morate imati i kredibilitet javnosti.
    Skoro svaki dan šetam uvalom i ovo što ste prikazali ovakvom fotografijiom je potpuno nerealno.
    U nekim djelovima je čak i premračno jer javna rasvjeta iz nekog razloga ne radi.
    Mogu i shvatiti što želite postići ali na ovaj način obmanjujete javnost.

    • Boris Štromar Reply

      To je fotografirano u uvali tijekom sezone, nije nikakva montaža. Ima i drugih fotografija, ako treba možemo vam dati na uvid sirove (raw) datoteke. Činjenica je da su u cijeloj uvali stabla osvijetljenja odozdo u svim vilama, ne samo kod hotela, a ispred hotela su svjetiljke postavljene u beton šetnice, pa čak i u moru. To je devastacija okoliša, a projektant se čak s time hvali.

Komentirajte!

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.