Nova studija Sveučilišta Exeter i organizacije Bat Conservation Ireland osporila je popularan mit kako šišmiše privlači svjetlost. Istraživanje objavljeno u Philosophical Transactions of the Royal Society B otkrilo je kako aktivnost šišmiša pada na prostorima koji su noću osvijetljeni. Ovo je suprotnost s prijašnjim pretpostavkama kako šišmišima javna rasvjeta pomaže jer im omogućuje lakše hranjenje kukcima koji se nakupljaju oko rasvjetnih tijela.
Istraživanje je obuhvatilo 9 vrsta šišmiša u Irskoj, između ostalog male močvarne šišmiše (Pipistrellus pygmaeus), obične večernjake (Nyctalus noctula) i kasne noćnjake (Eptesicus serotinus). Sve vrste ovih šišmiša se mogu naći u Hrvatskoj, s tim da je konzervatorski status porodice šišmiša nocutla takav da bi mogli biti u budućnosti ugroženi. Tokom provođenja istraživanje primijećeno je kako aktivnost šišmiša je manja u osvijetljenim prostorima, te prostorima gdje nema zaklona poput stabala i živica. Samo je kod jedne vrste šišmiša, malog večernjaka, uočeno kako im svjetlost ne smeta.
Doktorica Fiona Mathews sa Sveučilišta u Exeteru rekla je kako ljudi šišmiše mogu lako uočiti samo kada vide njihovu siluetu u osvijetljenom okolišu. Pretpostavljalo se kako šišmiši koriste rojeve kukaca, koji su privučeni svjetlom, kao lak način za doći do večere. Istraživanje je pokazalo kako su šišmiši u aktivniji u obližnjim tamnim područjima nego u osvijetljenim. Već je od prije poznato kako je svjetlosno onečišćenje pogubno za pojedine vrste šišmiša, ali novo istraživanje je pokazalo kako je ono štetno i za ostale vrste. U zadnjim desetljećima broj rasvjetnih tijela i njihova snaga porasli su u velikoj mjeri. Moramo hitno okrenuti ovaj trend, napomenula je Mathews.
Iako se šišmiše smatra slijepima oni u biti imaju jako dobar vid, prilagođen za noćne uvijete. Kada izađemo iz osvjetljenje kuće u mrak potreban nam je određeni period da se priviknemo na tamu. Isto vrijedi i za šišmiše, koji su zaslijepljeni jarkom uličnom rasvjetom. Svjetlosno onečišćenje ometa im orijentaciju u prostoru, a čini se kako im smeta prilikom lova na insekte. Iako možemo vidjeti šišmiše kako lete oko rasvjetnih tijela oni tada nemaju gozbu već se u biti bore kako bi ulovili bilo što.
Potrebno je poduzeti mjere kako bi se utjecaj svjetlosnog onečišćenja smanjio jer tek 1 od 9 proučavanih vrsta je pokazala da ima koristi od njega. Ono se može smanjiti pravilnim dizajniranjem i planiranjem javne rasvjete.
Istraživanje iz Irske nije prvo, a vjerojatno ni posljednje koje je povezalo negativne učinke svjetlosnog onečišćenja na populaciju šišmiša.
Izvori:
