Život na Zemlji postoji nekih 4 milijarde godine i tijekom tog nezamislivo dugog perioda evoluirao je u skladu s uvjetima u okolišu. Jedan od najvažnijih čimbenika okoliša u kojem se život razvio je promjena dana i noći. U skladu s izmjenama dana i noći velika većina živog svijeta prilagodila je svoj bioritam, prehrambene navike i tehnike, fiziološke potrebe, proizvodnju hormona, potrebu za snom, pronalazak skloništa, reproduktivne cikluse te još mnoge pojave o kojima ni ne razmišljamo. Ciklus dana i noći za životinje i ljude bio je nepromijenjen sve do druge polovice 19. stoljeća kada se počinje uvoditi javna rasvjeta. U 20. stoljeću javna rasvjeta je doživjela eksplozivan rast tako da u nekim dijelovima svijeta noć više ne postoji. Većina te rasvjete je neadekvatna, ima velike gubitke svjetla i masovno se osvjetljavaju pročelja raznih više ili manje bitnih građevina.
Dodatna prijetnja ciklusu dana i noći je razvoj tehnologije, koji javnu rasvjetu želi učiniti sličniju dnevnom svjetlu. Šteta koju će takva rasvjeta izazvati u okolišu daleko je veća od one koju izaziva postojeća rasvjeta. Boljka ljudi je da nisu svjesni opasnosti onoga što ne mogu vidjeti te će šteta uzrokovana novom, plavijom rasvjetom, biti vidljiva tek kad bude prekasno. Ovo je prvi od serije tekstova koji se veže u problematiku rasvjete koja ima previsoku temperaturu svjetla.
Utjecaj na ljude
Ljudski se organizam ravna prema bioritmu od 24 sata koji je usklađen s pojavom dana i noći. Taj se ritam se zove cirkadijski ritam i osim u ljudi primijećen je kod biljaka, životinja, gljiva i cijanobakterija. Cirkadijski je ritam ugrađen u nas te se on donekle prilagođava čimbenicima u okolišu od kojih je najvažnija pojava dnevnog svjetla. Osoba koja se budi oko 7 h ujutro ima najbolju budnost oko 10 h, njeno vrijeme reakcije je najkraće oko 15 h, fizička sprema je na vrhuncu oko 17 h, a najviši tlak i tjelesnu temperaturu imaju oko 19 h. Negdje oko 21 h započinje priprema za san jer tada kreće lučenje hormona melatonina. Oko 2 h noću smo u najdubljem snu, oko 4 h ujutro imamo najnižu tjelesnu temperaturu, a oko 7 h počinje naše buđenje i kraj lučenja melatonina. Ove vrijednosti su okvirne, one se razlikuju od pojedinca do pojedinca i vrijede u slučaju kada cirkadijski ritam nije poremećen umjetnim svjetlom. Unatoč određenoj fleksibilnosti u cirkadijskom ritmu, on kod ljudi ne može biti kraći od 23.5 ili duži od 24.6 sata bez štetnog utjecaja na zdravlje.
Najveće poremećaje u cirkadijskom ritmu izaziva prisutnost izvora plavog svjetla. Plavo je svjetlo posebno efikasno u narušavanju ritma jer pod njegovim utjecajem naše tijelo funkcionira kao po danu. Izvor plavog svjetla nije bitan, to može biti ekran mobilnog uređaja, računala ili žarulja temperature svjetla iznad 3500 K. Dugotrajno narušavanje cirkadijskog ritma dovodi do negativnih efekata na zdravlje, poput povećane sklonosti kardiovaskularnim bolestima, dijabetesu, prekomjernoj težini, nesanici, kroničnom umoru vezanom uz nesanicu i depresiji.
Prisutnost plavog svjetla suzbija proizvodnju hormona melatonina, jednog od regulatora cirkadijskog ritma. Žarulje sa znatnim udjelom plavog svjetla (visokotlačne živine žarulje, štedne žarulje, metal halidne, LED) su oko 5 puta efikasnije u suzbijaju lučenje melatonina. Studije ukazuju kako je melatonin čimbenik u spriječavanju pojave bolesti srca, multiple skleroze, epilepsije i postmenstrualne osteoporoze. Melatonin ima i antioksidantna svojstva te u takvoj ulozi ima važnost u spriječavanju raznih poremećaja mozga (poput Parkinsonove bolesti), srčanih bolesti, a vjeruje se kako pomaže u sprječavanju pojave raka dojke, bubrega, jetre, nekih vrsta rakova pluća i sprječava širenje metastaza na mozak. Neka istraživanja ukazuju na povezanost između učestalosti pojave raka dojke i izloženosti plavom svjetlu. Zbog tih razloga za žene bi bilo najbolje da spavaju u potpunom mraku i izbjegavaju rad u noćnim smjenama.
Zagovornici bijele ili plave umjetne rasvjete temperature svjetla iznad 3000 K koriste se argumentom kako ono podiže budnost. Upitno je koliko je ta budnost uistinu povećana, a koliko poništena efektima narušavanja cirkadijskog ritma i pojave nesanice koja se uz njega veže.
Jarko bijelo ili plavo svjetlo može imati negativan utjecaj na naš vidni sustav. Sunce je veliki izvor plavog svjetla, ali zbog njegovog jarkog sjaja i zaštitnih refleksnih mehanizama (treptanje, suzenje, skretanje pogleda) veoma rijetko se događa da mi nehotično dugotrajno gledamo u njega. Umjetni izvori svjetla su puno manjeg intenziteta i mi možemo bez poteškoća dugo gledati u njega (ekrani televizora i računala) te ih naš refleksni sustav umjetan izvor svjetla ne doživljava kao dovoljno veliku opasnost pa s toga ne skrećemo automatski pogled u stranu. Dugotrajno izlaganje plavoj svjetlosti uzrokuje postupnu degradaciju naših vidnih stanica jer svjetlost kratkih valnih duljina oštećuje stanice oka i njihove metaboličke procese. Nakupljene mrtve stanice i drugi otpad u očima dovode do pojave mrena.
Plavo svjetlo najviše šteti mlađim osobama. Leća oka s godinama postaje sve žuća i tako barem djelomično štiti vidne stanice od UV i plavog svjetla. Taj prirodni mehanizam zaštite postaje dovoljno efikasan tek nakon 20. godine života, dok mlađe osobe nemaju tu zaštitu i one su posebno osjetljive na štetu nastalu zbog plavog svjetla.
Sve je više istraživanja i dokaza kako konstantna izloženost plavom svjetlu oštećuje osjet vida i dovodi do nepotrebnog naprezanja oka iako plavi dio spektra jako malo sudjeluje u oštrini vida. Preporuke nekih istraživača idu toliko daleko da preporučuju konstantno nošenje naočala koje blokiraju UV i plavo svjetlo.
Plavo svjetlo ne sudjeluje malo i gotovo ništa u akomodaciji oka (stvaranju slike) zbog čega nam ono smeta u uvjetima zahtjevnim za oči. Koliko plavo svjetlo može smetati jasno je svakom vozaču automobila kojeg je zaslijepio drugi automobil s plavim prednjim svjetlima.
Kako leća oka s godinama postaje sve žuća, starije osobe sve slabije vide svjetlo kraćih valnih duljina. Novija, plavija, javna rasvjeta starijim se iz tih razloga ljudima može učiniti prigušenom što smanjuje njihovu sposobnost uočavanje kontrasta. Smanjivanje mogućnosti uočavanja kontrasta za posljedicu ima povećanje rizika za nesretne slučajeve kod sudionika u prometu. U zemlji gdje će uskoro većina stanovništva imati više od 50 godina ovo je važan faktor za odlučivanje koje boje bi nam trebala biti javna rasvjeta.
Ako kupujete LED žarulje pripazite na boju svjetla i potražite one s odgovarajućom temperaturom svjetla od 2700 K. Na njihovim pakiranjima možete oznake “2700 K”, “warm white” ili “toplo bijelo”.
Izvori: