Posljednjih godina se u Hrvatskoj postavlja sve više ogromnih reklamnih LED ekrana uz prometnice i naročito na križanjima. Zbog njihove velike svjetline mnogi građani se žale da im ometaju san, a stanovi im zbog blicanja i brzih izmjene boja postaju poput disko klubova. Takvih velikih LED ekrana je svakim danom sve više, a također sve više građana nam se javlja s komentarima ne samo da su štetni po zdravlje, uništavaju privatnost i degradiraju životu građana u njihovim vlastitim domovima, već da predstavljaju opasnost u prometu.
Tim povodom obratili smo se prometnim stručnjacima, izvanrednom profesoru sa Zavoda za prometno planiranje Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu, dr. sc. tech. Marku Ševroviću te Mati Pavličeviću, dugogodišnjem novinaru specijaliziranom za auto-moto industriju i promet, s nekoliko pitanja vezanim za ovu temu.
1. Koje je vaše mišljenje o trendu postavljanja LED ekrana na križanjima i uz prometnice? Što mislite, imaju li efekta na sigurnost prometa?
M. Pavličević: Svjetleći panoi se pored cesta očito postavljaju bez ikakvog pravila i promišljanja o sigurnosti, suprotno Pravilniku o zonama rasvijetljenosti. Kad u uvjetima smanjene vidljivosti (pogotovo noć) naletite na takav pano, toliko vas zna zabljesnuti da nekoliko sekundi ništa ne vidite. Čak i pri maloj brzini će te proći gotovo stotinu metara dok vam se vrati normalni vid.
M. Ševrović: LED tehnologija je, bez sumnje, budućnost reklamiranja zbog svoje povoljne cijene i jednostavnosti u promjeni sadržaja. Stoga je razumljivo da se oglašivači i tvrtke koje nude oglasne površine okreću ovoj tehnologiji. Međutim, trenutno reguliranje korištenja LED ekrana uz prometnice je nedostatno, osobito u smislu svjetlosnog onečišćenja, što daje preveliku slobodu oglašivačima.
Brojna istraživanja su pokazala da reklame uz ceste mogu odvraćati pažnju vozača. Postoje značajne razlike u učinku običnih reklama naspram onih s provokativnim sadržajem. Kod svijetlećih reklama, poseban problem predstavlja njihova razina osvjetljenja koja može izazvati zasljepljivanje vozača i pojavu negativnih silueta, negativno utječući tako na sigurnost prometa.
2. U Hrvatskoj je postavljanje svijetlećih reklamnih panoa prema Pravilniku o zonama rasvijetljenosti zabranjeno u zoni križanja (članak 27.) i u zaštićenim područjima, a članak 15 Zakona sigurnosti prometa na cestama navodi da se uz prometnicu ne smiju postavljati znakovi, svjetla (itd.) koji zasljepljuju ili odvraćaju pozornost sudionika prometa. Postoje li još kakva zakonska ograničenja za postavljanje svijetlećih oglasnih ploča (statičnih ili LED ekrana) vezane uz sigurnost prometa na cestama?
M. Pavličević: Koliko znam, lokalne samouprave mogu donositi vlastite propise o tome, ali kao da je sve to siva zona. U gradovima je uglavnom dozvoljeno imati osvjetljene plakate s jačinom svjetla od najviše 300 luxa.
M. Ševrović: U kontekstu zakonske regulative, postavljanje svijetlećih reklamnih panoa u Hrvatskoj djelomično je regulirano Pravilnikom o zonama rasvijetljenosti i Zakonom o sigurnosti prometa na cestama. Međutim, unatoč ovim propisima, praktična primjena često ostavlja prostor za slobodno tumačenje. Primjerice, dok je uz javne ceste postavljanje reklama strogo regulirano, u gradskim područjima često se susrećemo s velikim reklamnim panoima koji prikazuju i provokativne sadržaje.
Ovo ukazuje na postojanje praznina u zakonodavstvu koje omogućavaju različite interpretacije i primjenu pravila. Posebno je važno istaknuti da, unatoč zakonskoj zabrani postavljanja svjetlosnih znakova koji zasljepljuju ili odvraćaju pažnju vozača, u praksi se često susrećemo s primjerima koji idu protiv ovih načela.
Stoga, dok neki zakonski okviri postoje, jasno je da trenutna regulativa nije dovoljno specifična niti konzistentno provođena kako bi učinkovito upravljala postavljanjem svijetlećih reklama uzimajući u obzir sigurnost prometa. Potrebno je razmotriti dodatne propise koji bi preciznije definirali dopuštene tipove i lokacije za postavljanje svijetlećih reklamnih ploča, osiguravajući da one ne narušavaju sigurnost i protočnost prometa.
3. Jeste li upoznati s praksom postavljanja reklamnih LED ekrana u drugim EU državama i eventualnom zakonskom regulativom? Npr., postoje li zakoni na nacionalnom nivou ili lokalno, odnosno kako je to riješeno u nekim od većih europskih gradova?
M. Pavličević: 3. Na žalost, pored svih i svakakvih, ne postoji europska regulativa za postavljanje reklama uz ceste. Nacionalne ili lokalne vlasti slobodne su definirati vlastite kriterije i postupke za vanjsko oglašavanje uz prometnice.
M. Ševrović: U vezi s praksom postavljanja reklamnih LED ekrana u drugim državama EU i njihovom zakonskom regulativom, nisam detaljno upoznat s konkretnim zakonima ili praksama u specifičnim gradovima. Međutim, mogu primijetiti da se regulacija ovih ekrana razlikuje među zemljama i gradovima, te je očito da je ta regulacija bitno stroža u zapadnoeuropskim zemljama u odnosu na istočnu i južnu Europu, što na žalost ne iznenađuje. Primjerice, u Berlinu postoji određena regulativa koja se odnosi na vanjsko oglašavanje, uključujući i reklamne LED ekrane. Propisi tamo zahtijevaju da reklamne instalacije ne narušavaju izgled gradova ili pejzaža, te ne ugrožavaju sigurnost prometa. Postoji i zabrana na prekomjernu uporabu reklama koje koriste brzo kretanje slika ili treptanje.
4. Molimo komentar na konkretan primjer – reklamni LED ekran postavljen na Slavonskoj aveniji u zoni spojnog kolnika s avenijom Većeslava Holjevca (fotografija gore). Od policije smo dobilli informaciju da, citat: “su policijski službenici nadležne Postaje prometne policije odmah obišli predmetnu lokaciju (…) Također su obilazili prijepornu lokaciju u dnevnim i noćnim satima te smo mišljenja da predmetna svjetleća oglasna ploča svojim položajem i svojim intenzitetom svjetlosti ne ometa sudionike u prometu u takvoj mjeri da ugrožavaju sigurnost prometa.“ Još prije nekoliko godina od policije smo dobili odgovor da “policijski službenici obilaskom predmetnih lokacija samo vizualnim promatranjem mogu dati svoje mišljenje da li neki svijetleći objekt svojim osvjetljenjem ometa sudionike u prometu”. Smatrate li da je mišljenje policijskih službenika koji su dobili naređenje da obiđu spornu lokaciju dovoljno stručno za određivanje predstavlja li neki svijetleći ekran opasnost po članku 15. Zakona o sigurnosti prometa?
M. Pavličević: Smatram da policija tu nije meritorna, pogotovo kad spominju “vizualno promatranje”. To nije nikakvo mjerilo. Pravilnik o postavljanju zaštitnih naprava, tvrtke, jarbola, reklama i reklamnih panoa na području Grada Zagreba u članku 7 i 15 navodi da kod osvijetljenih reklama osvjetljenje mora biti stalnog i ujednačenog intenziteta. Nigdje ne piše koliko je maksimalno dozvoljeno luxa, samo za svjetleće panoe. (u privitku je). To bi trebala ocijeniti inspekcija s opremom za mjerenje. Tu je i svjetleći jumbo plakat na Držićevoj aveniji kod Autobusnog kolodvora u smjeru juga koji noću također zabljesne vozače, a odmah poslije njega je semafor s pješačkim prijelazom.
M. Ševrović: U vezi s konkretnim primjerom reklamnog LED ekrana na Slavonskoj aveniji, mišljenje policije da ekran svojim položajem i intenzitetom svjetlosti ne ugrožava sigurnost prometa može biti korisno, ali nije nužno dovoljno stručno za određivanje potencijalne opasnosti po sigurnost prometa. Policija, iako igra važnu ulogu u prometnoj sigurnosti, možda ne posjeduje uvijek potrebna tehnička znanja specifična za ovu vrstu procjene.
Revizori cestovne sigurnosti su stručnjaci koji su specijalizirani za ovakve procjene, ali njihova mišljenja često nisu obvezujuća niti imaju značajne ovlasti. Upravo zato smatram da bi svi veći, odnosno značajniji, reklamni sadržaji uz ceste trebali proći procjenu revizora cestovne sigurnosti, kako u smislu položaja, tako i u smislu sadržaja reklame.
Neki upravitelji cesta već prakticiraju traženje mišljenja revizora, što je svakako pozitivan primjer. Ovakav pristup osigurava sveobuhvatnu procjenu rizika i utjecaja reklamnih LED ekrana na sigurnost prometa, nadilazeći ograničenja samo vizualnog i subjektivnog promatranja koje može pružiti policija.
Uz važnost procjene položaja i intenziteta svjetlosti reklamnih LED ekrana, jednako je bitan i sam sadržaj reklame te brzina promjene slika. Provokativni ili previše dinamični sadržaji mogu značajno odvratiti pažnju vozača, što dodatno povećava rizik za sigurnost prometa. Brzo mijenjanje slika može uzrokovati kratkotrajnu zbunjenost ili čak hipnotičke efekte, što je posebno opasno u kontekstu vožnje.
Stoga, u procjeni sigurnosti reklamnih LED ekrana, revizori cestovne sigurnosti trebaju uzeti u obzir ne samo tehničke aspekte poput položaja i svjetline, već i sadržaj i dinamiku prikazivanja reklama. Ovo bi trebao biti standardni dio procedure pri odobravanju reklamnih LED ekrana, posebno onih smještenih u blizini prometnica ili na mjestima gdje je koncentracija prometa veća.
U konačnici, sveobuhvatna procjena sigurnosti prometa u kontekstu reklamnih LED ekrana trebala bi uključivati multidisciplinarni pristup koji obuhvaća tehničke, vizualne, i sadržajne aspekte, kako bi se osiguralo da reklame ne predstavljaju opasnost za vozače i ostale sudionike u prometu.
