Ptice selice koje putuju noću orijentiraju se na nebu pomoću zvijezda, magnetnog polja ili praćenjem smjera sumraka i zore. Svake godine sele se u potrazi za ljetovalištima ili zimovalištima, putujući tako tisuće kilometara. Njihove migracije imaju veliki značaj za ekosustav neke regije jer ih uglavnom usklađuju s vremenskim prilikama i pojavom omiljene im hrane – biljaka ili kukaca. Takvim tempiranjem ptice selice su nenadomjestiv dio ekosustava i nužan čimbenik u održavanju njegovog balansa.
Nažalost, svjetlosno onečišćenje ima negativan utjecaj na noćne ptice selice i općenito na ptice koje žive u gradu. Orijentacija pomoću zvijezda im je onemogućena, posebno ako su na nebu oblaci koje jarko osvjetljava prekomjerna i loše postavljena rasvjeta. Velike svjetlosne kupole gradova, koje se mogu opaziti na udaljenostima većim od 100 km, mogu stvoriti privid izlaska ili zalaska Sunca, što će ptice dovesti u stanje dezorijentacije. Nažalost, plava rasvjeta (3500K i više), svojim imitiranjem dnevnog svjetla samo pojačava taj efekt.
Kada se ptica jednom nađe u gradu ona ima velikih problema sa snalaženjem u prostoru. Staklene fasade nebodera i jarko svijetljenje građevine kobne su zamke. Ptice nisu u stanju raspoznati staklenu površinu te ih privlače refleksije stabala vidljive u staklu ili ukrasne biljke iza stakla. Ptice krenu prema tim refleksijama ili biljkama te se zalete punom brzinom u staklo što dovodi do teškog ozljeđivanja ili smrti. Konzervativna procjena je kako samo u SAD-u godišnje strada 100 milijuna ptica zbog sudara sa staklenim fasadama zgrada, a neke studije ukazuju kako su staklene površine veća pogibelj za ptice od bilo koje druge ljudske djelatnosti.
Učenici identificiraju ptice stradale sudaranjem sa zgradama.
Ptice u gradu privlače i osvijetljeni objekti poput zgrada, mostova ili tornjeva. One lete oko takvih objekata i time se dovode u povećani rizik od sudaranja ili iscrpljivanja do smrti. U slučaju nepogodnih vremenskih uvjeta ptice mogu satima letjeti oko osvijetljenih objekata, sve dok ne svane dan. Nakon cijelonoćnog bespotrebnog leta one su previše umorne da bi tražile hranu što dovodi do pothranjenosti koja pak može dovesti do smrti, a ugroženi su i mladi ptići o kojima nitko nema voditi brigu. Najdramatičnija manifestacije ovakvog ponašanja vidljiva je oko spomenika žrtvama 11. rujna. Spomenik se sastoji od 88 snažnih reflektora (ukupne snage 700kW) koji svijetle u nebo i tako stvaraju obrise srušenih Blizanaca. Ekolozi su primijetili kako zrake svjetla privlače na desetke tisuće ptica što je rezultiralo kritikom spomenika. Kako bi se odgovorilo na te kritike da reflektori se gase na 20 minuta kada se primijeti povećana koncentracija ptica u snopovima svjetla.
Ptice u snopovima svjetla.
Fotografija Briana Tofte-Schumachera
Preuzeto s: https://www.flickr.com/photos/57465683@N06/5294681087/
U želji da se podigne svijest o stradavanjima ptica u New Yorku je pokrenut projekt „Safe Flight“ pri Nation Audobon Society, ekološkoj udruzi koja je orijentirana na dobrobit ptica. Aktivisti i volonteri koji rade na projektu fokusirali su na prevenciju sudara, spašavanje ozlijeđenih i brojanje stradalih ptica. Svaka od prikupljenih ptica se unosi u bazu podataka koja kasnije služi za proučavanje geografije i dinamike stradavanja ptica u urbanim sredinama. Na osnovu dobivenih podataka provode se razne akcije, a jedan od uspjeha je obnova fasade na zgradi Morgan Mail Processing Facility kako bi bila manje opasna za ptice.
Rasvjeta crvke sv. Eufemije u Rovinju.
Jednom je jedan svjetlotehničar prokomentirao – svjetlosno zagađenje i uništavanje ekosustava su kolateralne žrtve razvoja civilizacije. Osobno se ne mogu nikako složiti s takvim stavom i načinom razmišljanja, posebice kada postoje jeftine i u praksi dokazane metode smanjivanja svjetlosnog onečišćenja. Zato ugasimo svjetla, uživajmo u zvijezdama i krijesnicama, a ptice neka lete neometane prema svojim odredištima.
