U nedavno obranjenom završnom radu “Troškovi javne rasvjete u Republici Hrvatskoj”, autor Zdenko Kordić, b.sc. geološkog inžinjestva, analizirao je stavke godišnjih izvještaja o izvršenju proračuna gradova koje se odnose na javnu rasvjetu. Podaci su prikupljeni za 2012. godinu, uglavnom sa službenih web stranica gradova. Prikupljeni podaci obuhvaćaju oko 2 900 000 stanovnika RH.
Javna rasvjeta se u izvještajima o izvršenju gradskih proračunima najčešće javlja u dva stavka: “Rashodi za materijal i energiju” i “Rashodi za usluge”. Troškovi za energiju nažalost uglavnom nisu iskazani u posebnoj stavci, no na primjeru proračuna grada Zagreba, u kojem je iskazani trošak za energiju jednak cijelom iznosu prve stavke (Rashodi za materijal i energiju iznose 97,5 kuna/stanovniku i jednaki su iskazanom trošku za energiju a ukupni troškovi javne rasvjete iznose 157,9 kuna po stanovniku), može se zaključiti da je veći dio troškova te stavke u stvari energija utrošena u javnoj rasvjeti.
Ekološka i neekološka rasvjeta u Grahorovoj ulici (ZG).
Od 127 grada u RH, pronađeni su podaci za njih 113, dok je za 4 grada bila iskazana samo jedna od gornje dvije stavke, a za njih 10 podaci nisu javno dostupni na internetu. Iz tih podataka proizlazi da je prosječno ukupno godišnje izdvajanje za javnu rasvjetu oko 129 kune po stanovniku, a troškovi materijala i energije su oko 87 kuna po stanovniku.
Ono što je zabrinjavajuće je da su troškovi javne rasvjete često vrlo visoki u gradovima sa najmanjim brojem stanovnika (između 2 000 i 5 000 stanovnika) za koje su ukupni troškovi javne rasvjete često iznose i preko 200 kuna po stanovniku (rekorder troši 510 kuna po stanovniku godišnje), dok su najveći gradovi u rasponu od 75 do 158 kuna po stanovniku.
Ekstrapoliramo li ove podatke na broj stanovnika RH (prema popisu od 2011) izlazi da su ukupni godišnji troškovi javne rasvete u RH oko 550 000 000 kuna, dok su troškovi za materijal i energiju oko 370 000 000 kuna. Otuda je očigledno da bi se racionalnim korištenjem postojeće (npr. smanjenjem intenziteta nakon ponoći ili čak gašenjem dijela rasvjete kao npr. u Zagorju) i budućom gradnjom ekološke javne rasvjete umjerenog intenziteta mogle postići vrlo velike uštede.
Apsurd javne rasvjete u gradovima je da trećinu vremena ne svijetli ni za koga jer su ulice prazne. Neka sela gase rasvjetu, ali malo veći gradovi ne. Korčula bliješti cijelu noć, čak i ona mjesta gdje rasvjete uopće ne treba (raskršća izvan grada, pusti dijelovi).
Točno. A sad sa LED rasvjetom koja troši manje energije se rasvjetljavaju i ona područja koja do sada nisu uopće bila osvijetljena niti je to ikad bilo potrebno. Sve je to pod izlikom “sigurnosti”, a u principu se radi o običnoj utrci za zaradom.