Kada se postavlja LED rasvjeta nju lokalna vlast i investitori predstavljaju kao ekonomičnu, kao nešto što štedi električnu energiju i smanjuje svjetlosno zagađenje. Problem je što se postavlja bijela LED rasvjeta, s visokom temperaturom svjetla. Svjetlost koju daje takva rasvjeta ima veliki udio plavog svjetla (oko 35%), smeta starijim vozačima automobila i jako šteti ekosustavu.
Što se dogodi kada jedan grad zamjeni „neekološku“ natrijevu rasvjetu s LED rasvjetom? Svjetlosno onečišćenje postane znatno veće. Primjer rasta svjetlosnog onečišćenja najbolje se vidi na Milanu. Prema fotografijama koje su snimljene s Međunarodne Svemirske Postaje 2012. i 2015., vidi se kako je centar Milana postao znatno svjetliji. Na fotografiji iz 2012. vidi se kako je osvijetljenost predgrađa i središta grada podjednaka, dok nova fotografija pokazuje kako je središte grada sada znatno svjetlije. Posebice je problematično što je postavljanje LED rasvjete očito poslužilo da se „nabrije“ rasvjeta na pojedinim trgovima pa oni sada izgledaju kao bijele mrlje jer su preeksponirani.
Rast svjetlosnog onečišćenja u Milanu
Fotografije su snimljene u sklopu projekta Cities at Night. Njihovo djelovanje svodi se na pregledavanje fotografija koje su načinili astronauti na Svemirskoj postaji kako bi pratili trendove svjetlosnog onečišćenja. Osim što mjere razine svjetlosnog onečišćenja, istraživači u sklopu projekta došli su do zanimljive korelacije kako gradovi s većim javnim dugom troše više na rasvjetu. Njihova je procjena kako se diljem Europske Unije godišnje potroši 6.3 milijarde € na električnu energiju za rasvjetu. Dobar dio tog novca se baca na svjetlosno onečišćenje jer svjetlost bježi u nebo ili je preintenzivna pa se reflektira od plohe i opet bježi u nebo.
Izvor: First Use of ISS Astronaut Pictures for Light Pollution Studies
S obzirom da je riječ o 2012 godini za pretpostaviti je da su u konkrtenom slučaju u primjeni LED svjetiljke sa 5000K gdje udio plavog svjetla izrazito velik. Naime u to doba proizvođači LED svjetiljki “gurali su” tezu da je LED svjetiljka sa 5000K učinkovitija u odnosu na NAV izvor svjetlosti zanemarujući pri tom sve negativne posljedice koje se pojavljuju. LED svjetiljka od 5000K ima manji sloj fosfora na čipu pa za traženi broj izlaznih lumena treba manju snagu.Međutim tu se pojavljuje i dodatni problem a taj je u , tada , primjenjenim lečama . Naime leče su proizvodile jako koncenrirane svjetlosne zrake iz smjera svjetiljke prema tlu ( asfaltu ) pa se od tla (asfalta) u smjeru neba “odbijala” nedozvoljeno velika količina svjetlosti što ima za posljedicu svjetloonečišćenje. Slažem se s autorom članka da je možda riječ i o “nabrijanoj” rasvjeti , dakle u konkretnom slučaju tu ima svega pomalo.
Kod nas u Hrvatskoj “uspjeli” smo progurati kroz Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja NN 114/11 i pripadajućoj Uredbi da za prometnice sa motornim prometom temperatura boje LED svjetla ne prelazi 4000K jer je tu udio plavog svjetla znatno manji . Najpovoljnije bi bilo kada bi temperatura boje LED svjetla bila između 3000K i 3500K gdje je udio plavog svjetla “podnošljiv”. Danas imamo u primjeni izrazito učinkovite LED čipove koji nam omogućavaju primjenu CCT od 3000K do 3500K i što je najvažnije u energetskom smislu jako su učinkovite. Možda nije na odmet konstatirati da jedan od domačih proizvođača koristi u svojim LED svjetiljkama najnoviju generaciju LED čipova kada je učinkovitost svjetiljke između 115 do 120 lm/W dok nam istovremeno ( u Hrvatskoj ) europski proizvođači prodaju zastarjelu tehnologiju gdje je učinkovitost svjetiljke od 80 do 110 lm/W. Tko to kontrolira ?
U Hrvatskoj još uvijek imamo šansu preko Uredbe strogo definirati CCT i u tom smislu trebalo bi započeti incijativu dok “još nije kasno”