Svjetlosno onečišćenje: mjerenje na terenu

Naša građanska inicijativa je još 15.3.2014. sudjelovala na radionici o svjetlosnom onečišćenju u organizaciji astronomskog društva Beskraj u suradnji s Andrejem Moharom, stručnjakom za svjetlosno onečišćenje iz Slovenije. Osim teoretskog dijela radila su se praktična mjerenja na terenu. Uz pomoć njih dobili smo vrlo jasan prikaz razina osvjetljenja i temperature rasvjete. Mjesta gdje smo vršili mjerenja odabrana su na osnovu vrste rasvjete te važnosti prometnica. Nije bio cilj detaljno prikupljanje podataka već uspoređivanje različitih situacija u kojima je moguće unaprijediti kvalitetu rasvjete u skladu sa pozitivnim ekološkim i ekonomskim principima.

Prva lokacija mjerenja bio je Buzin, na putu za Veliku Goricu. Veliko neosvijetljeno šljunčano parkiralište (kliknite na link za Google Street View) po noći je bilo prazno. tamo se nalazi samo jedna lampa, zastarjela i loša, međutim cijelo parkiralište se sasvim dobro vidi iako je rasvijetljenost na nekim mjestima samo 0,7 luksa. Fotografirali smo se na lokaciji gdje je instrument pokazao vrijednost od 3 luksa koliko je prema tadašnjem prijedlogu Uredbe određeno za rasvjetu unutar parka tamnog neba, dok bi na parkiralište “za vrijeme odvijanja aktivnosti” bila dopuštena rasvijetljenost od čak 200 luksa! Ta razina je otprilike 4x veća nego u prosječnom dnevnom boravku! Toliko rasipanje energije nepotrebno je čak i da je rasvjeta potpuno ekološka.

 

U blizini je sporedna ulica Bujini, uska i loše asfaltirana gdje se nalaze samo niske obiteljske kuće. Luskmetar je ispod lampe izmjerio 43 luksa, a između njih 3 luksa. Tamo rasvjeta zapravo uopće nije potrebna, a ovakva kakva je postavljena samo bliješti u prozore i okoliš – ne koristi ničemu već pravi veliku štetu. Ova rasvjeta bila bi klasificirana kao “orjentacijska” koja po tadašnjem prijedlogu Uredbi “nema posebnih zahtjeva” – dakle prema zakonu ovakvo stanje bilo bi prihvatljivo. Pogledajte fotografiju i prisjetite se 200 luksa koliko se traži za parkiralište!

[notification type=”stop”] Napomena: navedeni prijedlog Uredbe srećom nikad nije odobren. Radilo se praktički o prepisanoj normi za rasvjetu EN13201 koja ima i svoju hrvatsku inačicu. Navedena norma ne uzima u obzir problematiku svjetlosnog onečišćenja, dopušta prevelike razine rasvijetljenosti i temperature svjetla. Smatramo da se time samo pogoduje industriji rasvjete nauštrb zdravlja ljudi i očuvanja ekosustava. Norme nisu zakonska obveza, podložne su promjenama, a navedena norma predstavlja veliku opasnost za očuvanje ekosustava. [/notification]

Već i na cesti koja vodi do Velike Gorice primjećujemo nepravilnosti – osim vrlo velikog intenziteta rasvjete (nismo mjerili u vožnji) lampe su postavljene pod nagibom od barem 5° tako da potpuno nepotrebno svijetle iznad razine horizonta i time znatno pridonose svjetlosnom onečišćenju. Kod modernih svjetiljki nije potrebno imati nagib da bi se korektno osvjetlila prometnica budući da imaju optički sustav za usmjeravanje toka svjetlosti.

Poslije Buzina posjetili smo parkiralište Lidla na ulazu u Veliku Goricu. Tamo je nedavno prije našeg posjeta postavljena nova LED rasvjeta koja već na prvi pogled djeluje “hladno” odnosno emitira previše plavog dijela spektra. Plavi spektar se znatno više raspršuje u atmosferi (razlog zašto je nebo plavo), a osim toga uzrokuje nekoliko puta veći efekt na smanjenje produkcije melatonina. Mjerenje ispod lampe je pokazalo intenzitet od čak 100 luksa na potpuno praznom parkirališu izvan radnog vremena supermarketa. Zamislite sada dvostruko veći intenzitet koliko se traži u Uredbi za vrijeme odvijanja aktivnosti! Bogato osvijetljen dnevni boravak ima intenzitet od 50 luksa.

U dnevnim boravcima preferiramo “toplu” LED ili fluorescentnu rasvjetu koja simulira boju žarulje sa žarnom niti. One proizvode temperaturu boje oko 2700 K koje proizvođači zovu “soft white” – pogledajte online testove. Mjerenje na parkiralištu od Lidla pokazalo je temperaturu od 4100 K, a u spektru se jasno vidi veliko područje emisije u plavom dijelu spektra (na lijevom dijelu krivulje). Osim već navedenog, plavi dio pogotovo štetno utječe na kukce.

Jedan od argumenata za boju svjetlosti od 4000K je indeks prepoznavanja boja (na predmetima i osobama). Smatramo da to ne stoji jer u dnevnom boravku pri svjetlu temperature 2700 K sasvim dobro možemo raspoznati boje. Prema riječima g. Mohara, parkiralište Lidla u Njemačkoj osvjetljeno je intenzitetom od 5 luksa, što je više nego dovoljno za orjentaciju, kao što smo vidjeli na primjeru šljunčanog parkirališta u Buzinu. Drugi argument je efikasnost rasvjete, budući da je LED od 4000K efikasniji od verzija s temperaturama ispod 3000K. To je točno, međutim  razlike nisu velike, a osim toga umjesto 100 luksa za parkiralište je dovoljno 10x mamnje svjetlosti. Lidl Hrvatska nepotrebno troši električnu energiju i onečišćuje okoliš. Srećom, rasvjeta na parkiralištu Lidla se gasi oko 23h, sat vremena nakon kraja radnog vremena.

Od Lidla smo se prošetali do stupa cestovne rasvjete. Klasična visokotlačna natrijeva sijalica (dolje lijevo) postiže 37 luksa u podnožju stupa – manje nego u sporednoj ulici u Buzinu. Na samoj cesti vrijednost je još manja, no promet se odvija normalno. Staklo je u obliku polukugle i time veći dio svjetlosti rasipa prema horizontu uzrokovajući svjetlosno onečišćenje. Temperatura svjetla je 1870 K. U međuvremenu, grad Velika Gorica postojeću je rasvjetu zamijenio plavom LED rasvjetom.

Iznenađenje je snažan reflektor kod INA benzinske pumpe koji je izgledao neobično plavičasto. Ispod njega svjetlo je već na prvi pogled čudno. Mjerenja su pokazala čak 110 luksa i emisiju u ultraljubičastom dijelu spektra! Ispod te metal-halogene lampe možete doslovno dobiti rak kože! Temperatura rasvjete je nevjerojatnih 5700 K, no još nevjerojatnija je činjenica da norma EN 13201 ne samo da dopušta toliku vrijednost već ju zahtjeva na pješačkim prijelazima! Naime, za prometnice dozvoljeno postavljanje temperature svjetlosti do 4500 K, a pješački prijelazi moraju imati CCT veći 500 – 1500 K. To je još jedan od primjera zbog kojih se ne bi smjelo oslanjati na navedenu normu u kontekstu svjetlosnog onečišćenja.

Ponovimo – plava rasvjeta se puno više raspršuje u atmosferi, ima pet puta negativniji učinak na smanjenje proizvodnje melatonina te izrazito negativan učinak na biljni i životinjski svijet, što potvrđuju istraživanja u navedenim poveznicama. Jako je važno da se Zakon o svjetlosnom onečišćenju i eventualna buduća Uredba ne pozivaju na navedenu normu jer bi to značilo legaliziranje svjetlosnog onečišćenja ne samo emisijom u nebo i intenzitetom već pretjeranom temperaturom rasvjete.

Gore su slike sa rezultatlima mjerenja (po redu odozgo) UV lampe, LED kod Lidla i visokotlačna natrijeva cestovna rasvjeta.

Zadnja lokacija mjerenja je nadvožnjak Kušanec na petlji kod Velike Gorice. Nadvožnjak je otvoren nešto prije našeg posjeta, prelazi preko autoceste koja nije dovršena, a zajedno s cijelom petljom bogato je osvjetljen potpuno neekološkom rasvjetom. Luksmetar je pokazao vrijednost od 82 luksa na cesti kojom je tijekom 20tak minuta koliko smo tamo proveli prošao tek jedan automobil. Istovremeno, na vrlo prometnom nadvožnjaku autoputa u Austriji nema niti jednog rasvjetnog tijela! Točno se vide sjene prometnih znakova, no nema niti jednog jedinog stupa rasvjete dok je na našoj petlji točno 62 stupa za rasvjetu! Znači, Austrija ne smatra da je potrebno trošiti resurse na osvjetljavanje petlje na vrlo prometnoj autocesti dok Hrvatska baca novce na rasvjetu nadvožnjaka i petlje koju praktički nitko ne koristi.

Mjerili smo također visinu stupova (16 metara) i njihovu međusobnu udaljenost (49 metara) što je međusobni omjer od 1:3. U talijanskom zakonu o svjetlosnom onečišćenju zabranjeno je da se postavljaju stupovi gušće od omjera 1:3.75. Da bi se dobio taj omjer stupovi su mogli biti tri metra niži – time bi više svjetlosti došlo do površine, što znači manju snagu svjetiljke. Primjetili smo da se na stupu nalaze po dvije svjetiljke, iako bi bilo daleko ekonomičnije staviti jednu veće snage. Proizvođač rasvjete je TEP, a po njihovom cjeniku jedno rasvjetno tijelo 250W Alfalux košta 1650kn, a jedno od 400W samo 100kn više – 1750kn. Ukupno, petlja ima 280 rasvjetnih tijela, 320 s obližnjim semaforom. Na stupu su postavljeni reflektori koji dolaze u 250W ili 400W modelu – ovdje se najvjerojatnije radi o 400W . Dakle, tu je 320 rasvjetnih tijela, od toga ih je 180 po 250W, a 140 po 400W. Ukupna snaga rasvjete na petlji je u tom slučaju 101kW, a to je uz prosječnih 12h rada dnevno (zimi je noć 16h duga, ljeti 8h) 442.000 kWh godišnje ili 330.000 kn.

Sve navedeno su suptilni, ali sasvim legitimni potezi svetlotehničke industrije za većom zaradom. U ovom primjeru troškovi su mogli biti barem 50% manji – iako petlju uopće nije potrebno osvjetliti! Sjetimo se zahtjeva za 200 luksa na parkiralištima i sasvim je jasno tko i s kojim ciljem je imao najviše glasa u pisanju prijedloga Uredbe o standardima rasvijetljenošću.

Ovim primjerima iz prakse vidjeli smo kako se uz malo pažnje svjetlosno onečišćenje može smanjiti za barem tri reda veličine, a da se poštuje ekosustav. Nadamo se da će novi Zakon ili pravilna Uredba smanjiti širenje svjetlosnog onečišćenja u okoliš te onemogućiti pretjerano rasvjetljavanje noći koje diktiraju industrija i trgovci.